Američki glumac, plesač, pjevač, koreograf i redatelj Gene Kelly rodio se 23. kolovoza 1912. Gene je bio treći sin u obitelji irskih iseljenika a s 8 godina ga je mama upisala na ples. Kao dijete je trčao kilometrima kroz parkove i ulice i šume, kako bi mogao osjetiti vjetar na kroz kosu. Balet mu je davao isti osjećaj veselja. Bio je njegov oblik samoizražavanja.

Odgajan  je kao rimokatolik, ali nakon što je crkva poduprla Francisca Franca tijekom španjolskog građanskog rata, i Kellyjevog putovanja u Meksiko (gdje se razočarao uskraćivanjem pomoći crkve siromašnima)  postao je agnostik.

Brodvejsku karijeru započeo je 1938. nastupajući kao zborist u mjuziklu. Ubrzo je stekao ugled kao vrstan koreograf, a zaredale su i uloge u uspješnim predstavama. To mu je 1942. godine omogućilo i ulazak u svijet filma. Glazbene komedije "Amerikanac u Parizu" (u kojem pratimo sentimentalne peripetije američkog slikara) i glazbeni film "Pjevajmo na kiši" (o kraju ere nijemog filma i njegovih zvijezda) - pružile su Kellyu idealnu priliku za demonstraciju vlastitog talenta. Dopadljivim izgledom i glasom, spontanom glumom i akrobatikom svog plesa osvojio je simpatije široke publike.

"Pjevajmo na kiši" nije samo film kultne reputacije, nego ide u kategoriju vječnih filmskih ostvarenja. Nakon što ga gledamo bezbroj puta, i dalje zadržava svježinu, iskrenost i polet. Gene Kelly (koji je, uz Stanleyja Donena, i redatelj) istinski je zaljubljen u Debbie Reynolds i to pokazuje snažnim uvjerenjem (osobito dok pjeva i pleše Singin’ in the Rain — u filmskom kontekstu i u Kellyjevoj interpretaciji to i nije pjesma o kiši, nego pjesma o ljubavi). S druge strane, Debbie Reynolds nije, zapravo, trebala mnogo glumiti — ona je doista bila mlada djevojka na početku filmske karijere (Singin’ in the Rain snimila je sa samo sedamnaest godina!).

Američka filmska akademija nagradila je Gene Kellyja 1951. Oscarom za doprinos filmskoj koreografiji, a od 1956. se i samostalno bavio režijom glazbenih filmova od kojih su najuspješniji "Poziv na ples" i "Hello Dolly". Umro je od posljedica moždanog udara 2. veljače 1996. Po vlastitoj želji, kremiran je, bez pogrebnih ili spomen-službi.

I. Horvath