Atahualpa je vladao ogromnim carstvom koje je na vrhuncu moći imalo površinu od oko 1.800.000 kvadratnih kilometara i otprilike 16.000.000 podanika. Španjolski konkvistadori pod vodstvom Francisca Pizarra iskrcali su se 1531. na obale Atahualpinog carstva. Krenuli su prema unutrašnjosti sa svega stotinjak vojnika i šezdesetak konjanika.

Atahualpa se sa svojom vojskom nalazio pokraj grada Cajamarce. Poslao je jednog svog plemića da izvidi Španjolce. Poslanik je proveo dva dana sa Španjolcima i u ime Atahualpe pozvao ih u Cajamarcu da se sastanu s carem. Atahulapa nije Španjolce smatrao prijetnjom s obzirom na njihov mali broj, pa im je dopustio da nesmetano domarširaju do Cajamarce. Španjolci su ušli u grad i vidjeli da je prazan (vojska Inka nalazila se u logoru izvan grada). Pizzarovi su se vojnici sakrili u gradske kuće i čekali Atahualpu, priredivši mu zasjedu. Kad je ovaj došao, Španjolci su napali, zarobili cara i pobili veći dio njegove pratnje, oko 2.000 ljudi, dok su oko 5.000 zarobili. To zvuči gotovo nevjerojatno s obzirom na mali broj Španjolaca i njihovu naoružanost sa samo 12-tak pušaka arkebuza i 4 topa. Ipak, izgleda da je razlog bio u tome što Inke nisu imali nikakvog drugog oružja osim ceremonijalnog.

Dolaskom Kolumba (španjolski: Cristobal Colon, odatle riječ 'kolonizacija') na Karibe sve se promijenilo za obje Amerike i njihove izvorne stanovnike i vlasnike. Za Perú je bio koban Francisco Pizzaro, srednjestaleški plemić iz planinske Extremadure, gadan tip upalih obraza i slabašne brade, ali gladan uspjeha, bogatstva, zlata...

Sa šačicom plaćenika sličnih njemu, prvo je osvojio Panamu, pa Nikaragvu 1522., da bi konačno stigao u Perú 1531. sa 180 vojnika, ornih za zločin, krv i pljačku, uz križ i podršku gladne Katoličke crkve i još gladnijeg kralja.

Inke nisu ni slutili da ih čeka pljačka, smrt, genocid... Za krvožednu hordu Španjolaca, domorodačka su plemena bila- 'Indijanci', jer je Colon/Kolumbo vjerovao da je stigao u (zapadnu) Indiju. Posljednji kralj Inka, Atahualpa, (neki ga pišu i Atalhwallpa) i njegovi ratnici bili su šokirani izgledom konja i gromoglasnom pucnjavom topova i musketa, protiv kojih su imali tek kamene sjekire i praćke.

Kralja Inka su na prijevaru prvo pokrstili, obećavajući slobodu, a onda ubili. Pizzaro je, kao i svi konkvistadori, osvajao zemlje i gradove po ustaljenom obrascu. Nakon vojne pobjede postavili bi glavni trg, nakrcali ga armadom-vojskom i oružjem, nazvali Plaza de armas (Trg oružja), uz njega sagradili crkvu i i svoje nastambe, a oko tog nukleusa širio se dalje grad...Nekadašnja Lima je u 15. stoljeću tako osnovana, baš u siječnju...Trebalo se to desiti na Sveta tri kralja, stvar je malo zapela, no gradu je ostalo ime (Ciduad de los reyes, Grad sveta tri kralja).

U Chincheru u Andima postoji crkveni oltar i freska, koja prikazuje sramotnu ulogu Katoličke crkve u genocidu. Djevica uviđa kako su tamnoputi (kao Arapi, dakle, "Mauri") premoćni, pa šalje u pomoć sveca-zaštitnika Španjolske da, jašući na konju, pobije Quechue/Inke ("indijance"). Ta slika i oltar ponosno stoje i dan-danas, a genocidu na slici/oltaru klanjaju se i današnji domoroci. Pokoreni su ognjem, mačem, križem, jezikom, kasnije novcem, politikom 'matice Španjolske', u novo doba političarima i svjetskim kapitalom... Danas je Katolička crkva i službena religija po ustavu Perúa. Kome se većinsko domorodačko stanovništvo klanja u privatnosti svojih kuća, drugo je pitanje. Nadam se- Suncu i Mjesecu, kao i za srednjevjekovne vladavine Inka. "Vjera" i ckrva i danas složno stupaju, ali većina vrhunskih umjetnina, filigranskih predmeta od zlata istopljena je i u zlatnim polugama odvežena u Španjolsku. Umjetnine, koje nisu istopljene, završile su u privatnom Muzeju zlata u Limi.

Danas Perú ima Parlament, parlamentarnu 'demokraciju', predsjednika... evo, kako to izgleda:
Ipak, njihov je predsjednik opet (i u drugom mandatu) u skandalima do grla. Kad ga ulove u korupciji, na naslovnicama osvane njegova sexy afera s plesačicom. Divne su dimne zavjese, tako poznate...

Još ostaju slumovi bez vode i struje, bijeda na obroncima velegrada:

Tihomir Horvat