Žene su se do kraja 17. stoljeća mogle obrazovati isključivo u plemićkim i imućnim gradskim obiteljima koje bi zaposlile privatnog učitelja ili su djevojčice odlazile u neki od samostana gdje se podučavao crkveni nauk te čitanje i pisanje. O obrazovanju žena ipak se razmišljalo te sabor u Varaždinu, odobrava sredstva za izgradnju samostana za školovanje žena u Zagrebu. Dobrotvor Ivan pl. Zakmardi daje  sredstva za obnovu zgrade blizu sjevernih gradskih vrata, namjenivši je za gradsku djevojačku i dječačku školu. U zgradu u Opatičkoj ulici useljavaju opatice Sv.Klare tzv. Klarise. U samostanu se nalazila iznimno velika biblioteka hrvatskih i njemačkih knjiga te 6 glasovira i 3 violine. Iako je samostan bio otvoren svima, školarina je mnogima onemogućavala školovanje. Djevojke koje su ulaile u samostan, morale su se zarediti i donijeti svoj miraz a u slučaju da nisu imale gotovine, izdali bi obveznicu i do njene isplate plaćali kamatu.

U prvim godinama 18. stoljeća, predstojnica samostana je grofica Judita Petronila Zrinska, kćer bana Petra Zrinskog, pogubljenog u Wiener Neustadtu, nakon neuspješne pobune. Za njezina mandata prvi puta se ukida obaveza zaređivanja djevojaka, čime samostan postaje PRVA PUČKA ŠKOLA ZA ŽENE.

Ukazom Josipa II raspušten je velik dio samostana u cijeloj zemlji pa tako i samostan klarisa. Sve do 19. stoljeća žene nisu imale mogućnost višeg obrazovanja, već samo osnovnog u gradskim školama. Prva škola koja je dala ženama mogućnost višeg obrazovanja, bila je ona za učiteljice i nalazila se u prostoru nekadašnjeg samostana u kojem se ravnateljica bila Judita Zrinska.

I.Horvath

Izvor: knjiga "Ženski vodič kroz Zagreb" (Blasin-Marković)