“Ovaj zakon je testna smjernica za ženska ljudska prava u Tunisu,” kazala je Amna Guellali, direktorica HRW-a u Tunisu. “Tunis je oduvijek portretiran kao jedna od najnaprednijih država u regiji po pitanju ženskih prava. S ovim zakonom, zadržat će svoju poziciju pionirke ženskih prava u regiji.”

Iako se Tunis može pohvaliti kako je jedna od progresivnijih zemalja u regiji, aktivistice za ljudska prava upozoravaju kako su žene u Tunisu još uvijek diskriminirane. U istraživanju koje je 2010. godine proveo Nacionalni obiteljski ured, čak je 47 posto ispitanih žena kazalo kako je doživjelo obiteljsko nasilje. Unatoč tome, do donošenja prošlotjednog zakona u Tunisu nisu postojale nikakve zakonske legislative vezane uz obiteljsko nasilje.

Posebno je problematičan bio članak zakona koji je silovateljima omogućavao da izbjegnu kazne ukoliko se ožene svojom žrtvom. U sklopu donošenja novog zakona o suzbijanju nasilja nad ženama na snagu je stupila i odluka da se ovaj članak zakona poništi te da se ukine zastarjela praksa udavanja djevojaka i žena za njihove silovatelje. Zemlje u kojima je ovaj zakon još uvijek na snazi su Jordan, Libanon, Bahrein, Irak, Kuvajt, Sirija te Palestinski teritorij.

Novi zakon, osim već spomenutog obiteljskog nasilja, usmjeren je i na suzbijanje ekonomskog nasilja te seksualnog nasilja u javnim prostorima. Zakon usvaja sveobuhvatan pristup u borbi protiv nasilja nad ženama, uključujući preventivne mjere, specijalizirane policijske i tužiteljske jedinice, kao i pravne službe za žrtve nasilja.

“Sve ovo predstavlja revoluciju u legalnom sistemu, kao i revoluciju u mentalitetu. Do sada se smatralo kako je nasilje koje se događa u obitelji nešto što je privatna stvar te da bi se svaka obitelj zasebno trebala nositi s tim,” objasnila je Guellali.

Dok su udruge koje se bave ljudskim pravima objeručke dočekale donošenje ovog zakona, Guellali upozorava kako je Tunisu potrebno dodatno financiranje kako bi uspješno implementirao ovaj ambiciozni zakon.

"Iako zakon zahtijeva od vlasti da žene koje su u potrebi budu uputi u skloništa, on ne osigurava mehanizme za financiranje vladinih ili nevladinih skloništa", izjavio je HRW. "Također, zakon ne propisuje odredbe kojima bi vlada ženama bila dužna pružiti jednokratnu financijsku pomoć kako bi zadovoljile svoje osnovne životne potrebe ili im pomoći u traženju dugoročnog smještaja. Zakon u konačnici ne propisuje kako će država financirati programe i politike koje ona donosi."

Zakon uključuje preventivne mjere koje Ministarstvu zdravstva nalažu da pokrene programe unutar kojih će medicinsko osoblje proći obuku kako bi moglo detektirati, evaluirati i spriječiti nasilje nad ženama. Osim toga, Ministarstvo će morati osigurati i edukatore i edukatorice koji će pod Tuniskim zakonom o jednakosti provoditi programe o prevenciji i suzbijanju nasilja u školama.

Osim toga, zakon uključuje pružanje pomoći osobama koje su proživjele obiteljsko nasilje, kroz pružanje pravne, medicinske i mentalne podrške. To će ženama omogućiti i da zatraže zabranu približavanja za svoje počinitelje, bez podnošenja kaznenog postupka ili razvoda. Zakonske direktive između ostalog zahtijevaju da osumnjičeni počinitelj napusti dom, ostane udaljen od žrtve i djece te da se suzdržava od novih kaznenih djela nasilja, prijetnji, oštećenja imovine ili kontaktiranja žrtve. UN Women istaknuo je kako su ove odredbe najučinkovitiji pravni lijek koji žene štiti od nasilja.

Unatoč problematici financiranja provedbenih mjera, Guellali je pozdravila donošenje novog zakona, ističući kako bi on mogao postaviti presedan u regiji.

"Maroko također raspravlja o zakonu o nasilju u obitelji. Alžir je prošle godine usvojio zakon koji kriminalizira nasilje nad ženama, ali je ispod potrebnih standarda. Stoga se nadamo da će ovaj presedan iz Tunisa i ovaj novi zakon potaknuti program reforme za borbu protiv nasilja nad ženama u regiji," kazala je Guellali.

Unos: D. Stern

Izvor: [E.H.] france24/hrw...