U gotovo svim slučajevima, zagubljeni kofer će se pojaviti za nekoliko tjedana. Ako se to ne dogodi, onda će se gotovo sigurno pojaviti u roku od tri mjeseca. Ako ga ni tad nema, postoji šansa da će se vratiti za više godina (kofer jedne žene pojavio se 20 godina nakon što ga je izgubila). Ali samo mali postotak torbi ne pronalazi svoje vlasnike i smatra se zauvijek izgubljenim. Neki od tih siročića završe u Skotsboru, u Alabami, u Centru za nepodignute prtljagu.

To je jedina prodavaonica u Americi koja kupuje - a potom preprodaje - prtljagu koji ste izgubili na aerodromima. Većina inventara sastoji se od običnih stvari koje ljudi pakiraju u kofere: kozmetika, odjeća, jastuci za vrat. Tu se i bez osude prodaju neobične stvari pronađene u prtljazi ljudi - mumificirane smanjene glave, čitava zebrina koža (sa svih ušima i repom), zdjela puna vakumiranih žaba. (Mali broj pronađenih artikala ne stiže do polica za prodaju, kao što je kamera iz space shuttlea NASA-e i urna s nečijim pepelom.)

Brenda Cantrell, predstavnica prodavaonice, rekla mi je da službenici svakog dana izlažu na police između 5.000 i 7.000 novih artikala - a to su samo predmeti prikladni za preprodaju. Cantrell nije željela otkriti točan broj kofera koje dobivaju svakog dana, ali mora biti nekoliko stotina svakog mjeseca da bi mogli imati tu količinu zaliha u radnji. (Iako avio-kompanije gube prtljagu mnogo rjeđe nego prije nekoliko godina, i dalje je prošle godine zagubljeno 21,8 milijuna torbi i kofera.)

Većina stvari koju službenici Centra za nepodignute prtljagu nađu u koferima su zamjenjive - prodavaonica dobiva toliko odjeće, na primjer, da posjeduje najveću praonicu za kemijsko čišćenje u čitavoj Alabami, u kojoj se pere više od 50.000 komada odjeće svakog mjeseca. Ali ima tu i drugih artikala, poput vjenčanica, umjetnina i jedinstvenih artefakata, zbog kojih čitavo mjesto djeluje pomalo tragično. Pitala sam Cantrell je li nekad netko došao u Centar za nepodignute prtljagu da traži nešto što je izgubio.

"Postoji samo jedan dokumentiran slučaj da je netko našao nešto što je prethodno izgubio", rekla je. "Jedan čovjek je došao i kupio par skijaških pancerica za svoju suprugu i kada ih joj je dao, ona je primijetila oznaku na njima na temelju koje je zaključila da su iste te koje je izgubila."

U Velikoj Britaniji, izgubljeni dijelovi prtljage prodaju se na "slijepim" aukcijama. Sadržaj svakog kofera je pregledan prije nego što se proda (i u većini slučajeva, sve što je izuzetno vrijedno ili izuzetno osobno se vadi), ali se oni potom zatvaraju i prodaju onom tko da najvišu ponudu "na slijepo". Po većini svjedočanstava, ti koferi su obično puni smeća - ili, češće, samo ustajale odjeće - ali vam se s vremena na vrijeme desi da kupite torbu za 20 dolara s nekim draguljem unutra. Ponekad se novac krije u skrivenim pretincima; ponekad je unutra banalan ali skup predmet, poput madraca na napuhavanje; ponekad su tu samo otkačene stvari, poput egzotičnih začina ili rogova jelena.

"Nema reda i pravila u onome što ljudi pakiraju,", kazala je Christina Meet, zadužena za aukcijsku kuću koja prodaje prtljagu izgubljen na aerodromu Heathrow, u intervju za Daily Mail. "Otvarala sam kofere u kojima su stajale upotrijebljene šerpe. Zašto biste to nosili bilo kuda?"

Arielle Pardes