Danas se navršava se 450. obljetnica pogibije Nikole Šubića Zrinskog, odnosno Sigetske bitke. Da podsjetimo, u opsadi mađarskog grada Sigeta 1566. godine brojčano nadmoćnijoj osmanlijskoj vojsci sultana Sulejmana Veličanstvenog od najmanje 60.000 vojnika suprotstavile su se snage sigetskog kapetana i zapovjednika obrane južne Mađarske, hrvatskog plemića i bana, Nikole IV. Zrinskog sa oko 2.500 većinom hrvatskih i nešto manje mađarskih vojnika.

Opsada je počela 5. kolovoza i trajala je mjesec dana. Sigetska posada je nanosila teške gubitke Turcima i zbog toga je turski vezir Sokolović ponudio Nikoli u zamjenu za predaju Sigeta cijelu Hrvatsku kao posjed! Nikola nije pristao i 7. rujna počeo je veliki napad vatrenim strijelama i loptama na Siget. Turci su očekivali predaju branitelja, ali oni su ostali vjerni danoj zakletvi. Napravili su proboj iz grada, a Nikola gine u posljednjem proboju. Janjičarski je zapovjednik mu odsijeca glavu. Donijeli su je u Čakovec, a pokopana je u porodičnoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.

Prije toga sam se zakleo:
„Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada ne ću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!“, rekao je svojim ratnicima tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava, Nikola Zrinski Sigetski, prije sudbonosne bitke s Turcima koja se odvila 7. rujna 1566. u Sigetu.


Jedan od najvećih vojskovođa naše povijesti, zajedno s 2500 svojih suboraca, uspio je zaustaviti napredovanje 100.000 pripadnika osmanlijske vojske pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog prema Beču, te na taj način spasio Europu od naleta Turaka. Velika ovogodišnja obljetnica, kojom će se obilježiti znamenita bitka, ujedno će biti prilika Hrvatskoj i Mađarskoj da se još jače povežu i uspješno surađuju, baš kao što su to činili i u slavnoj povijesti.

Nikola se slavi kao nacionalni junak u Hrvatskoj i Mađarskoj, a zbog svoje časne smrti posebno je cijenjen u Japanu. Njemu u čast spjevana je opera “Nikola Šubić Zrinski“. Zanimljivo je da je ta opera iznimno popularna i u dalekom Japanu. Ondje ga poštuju zbog časne „samurajske” smrti, a naučili su je 1919. od hrvatskih mornara koji su se nasukali jugozapadno od Honshua vraćajući se iz Sibira. Njemu u čast naš proslavljeni Ivan Zajc skladao je operu Nikola Šubić Zrinski čija je svima nam poznata arija „U boj, u boj“, a koju kao svojevrsnu himnu izvodi muški zbor Shingetsu-kai sa Kwansei Gakuin University iz Osake.

Između ostalog po njemu je imenovan trg Zrinjevac u Zagrebu, podignut spomenik u Čakovcu, ulica u Budimpešti (Zriny utca) i brojna druga podsjećanja na njegovu slavu. Manje je poznato da engleska kraljevska obitelj među precima ima našeg plenića Nikolu Šubića Zrinskog.