"Kada mi je bilo sedam-osam godina", pričao je Tesla, "pročitao sam roman "Arafi - sin Abe". Poruke koje taj roman nosi slične su porukama iz "Ben Hura". Mogućnosti koje otvaraju snagu volje i samokontrole, snažno su djelovale na moju bujnu maštu, te sam tako počeo sam sebe disciplinirati. Ako bih imao kolač ili kakvu sočnu voćku, za kojima sam umirao od želje, dao bih ih nekom dejčaku i prošao kroz tantalove muke, namučen ali zadovoljan. Ako bi predamnom stajao neki težak zadatak koji bi me jako iscrpljivao, navalio bih na njega iz sve snage, sve dok ga ne bi riješio. Tako sam vježbao danima od jutra do večeri. U početku je to zahtjevalo velike mentalne napore koji su bili u raskoraku sa mojim sklonostima, ali kako su godine prolazile, konflikt je slabio i konačno su moja volja i želje postali jedno. Oni su to i danas, i u tome lezi tajna svih uspjeha koje sam postigao."

Tesla, je do te mjere bio apsolutan, da biva kasno shvaćen. Bio je za mnoge čudak, usamljenik...poslan je da živi u vremenu koje je iza njegovog, da posije sjeme iz koga će se razviti ideje koje su mogle biti shvaćene tek nakon sto godina. 

Odrastao pod neobičnim okolnostima i utjecajem dve snažne ličnosti (svojih roditelja) i bio je predodređen da i sam bude nešto nesvakidašnje. Nekoliko puta se davio, upao u kotao sa vrelim mlijekom,  proveo noć proveo zatrpan u staroj grobnici...Liječnici su dizali ruke od njega, nekoliko puta. Roditelji su odredili da treba naslijediti oca u svečeničkom pozivu, čemu se Nikola protivio. Kada je završio gimnaziju u Gospiću, u petnaestoj godini, iznenada se razbolio. Neobično dug oporavak  krio je i njegovu želju da iznudi od oca odluku o nastavku školovanja.

Teslina moć hipercepcije

"Upravo je nevjerovatno šta sam sve iskusio u vrijeme bolesti. Vid i sluh su mi bili izvanredni. Mogao sam jasno raspoznavati predmete na tako velikoj udaljenosti na kojoj ostali ljudi nisu vidjeli ni tragove. Kao dječak sam nekoliko puta spasio susjedovu kuću od požara, jer sam čuo ono karakterikstično pucketanje koje njima nije remetilo san i dozvao pomoć. Kada sam prešao četrdesetu, u vreme eksperimenata u Coloradu, čuo sam grmljavinu na udaljenosti od preko 550 milja. Čak sam u to vrijeme bio tako reči gluh u usporedbi s osjetljivošću u razdobljima živcane napetosti. Slijetanje muhe na stol znalo bi zatutnjati u mom uhu. Zvižduk lokomotive udaljene 20-30 milja iritirao me do boli. Morao sam svoj krevet staviti na gumene jastuke, da bih se mogao odmoriti. Ugledni liječnik odredio mi je velike dnevne doze kalij bromida i proglasio moju bolest jedinstvenom i neizlječivom.

Očajnički sam želio živjeti ali nisam ocekivao da ću se oporaviti. Snažna želja za životom i nastavkom rada i bavljenje sportom učinili su čudo. Svaki dan hodao je najmanje deset milja, spavao samo dva sata dnevno i meditirao.

Boem

"U nekim godinama spopala me manija kockanja, zbog čega su se vrlo zabrinuli moji roditelji. Kartanje je bilo za mene užitak nad užicima. Moj otac je vodio uzoran život i nije mi mogao oprostiti nerazuman gubitak novca i vremena. Imao sam čvrstu volju, ali sam loše rasuđivao. Rekao bih mu: "Mogu prestati kad god hoću, ali zar se isplati odustati od onoga sto bih rado zamijenio za sve rajske radosti?" Za razliku od majke, Teslin otac je često davao oduska svojoj srdžbi i preziru. Majka je razumijevala ljudsku narav i znala je da se mozemo spasiti samo vlastitom voljom. Jednog popodneva, sjećam se, kad sam izgubio sav svoj novac i kada sam i dalje žudio za kockom, dala mi je svežanj novčanica i rekla: "Idi i zabavi se. Što brze izgubiš sve sto imamo, to bolje. Ja znam da će te to proći. Bila je u pravu. Tog sam časa nadvladao svoju strast i od tog vremena ravnodušan sam na bilo kakvu kocku.

U kasnijim godinama, sam strahovito puno pušio, sto je prijetilo mom zdravlju. Zaštitila me snaga volje, i ne samo da sam prestao, nego sam nadvladao svaku želju za duhanom. Nekada davno patio sam od srčanih smetnji, dok nisam otkrio da ih izaziva šalica kave koju sam pio svakog jutra. Prestao sam, iako nije bilo lako. Na taj način sam sačuvao život, nego i izvukao golemo zadovoljstvo iz onoga što mnogi ljudi smatraju odricanjem i žrtvom". 

Seksualni zivot igra veliku ulogu u životu svakog čovjeka. Priroda je stvorila privlačnost polova, da bi osigurala opstanak ljudskog roda, međutim Tesla je smatrao da seksualni život ometa intelektualni rad.

Tesla je volio drustvo lijepih i umnih žena, dopisivao se sa njima, bio galantan kao srednjevekovni vitez, primao i slao fotografije s posvetama i poklanjao raskošne bukete orhideja.

Još neke zanimljivosti iz Teslinog života

U prisustvu jednog novinara, Tesla je siromahu koji je preživljavao prodajući šibice na Broadwayju, i to pjevušeć, udijelio  novac, sa riječima: "Nemoj pjevati prijatelju. Slabo će ti ko udijeliti kad si zadovoljan i pjevaš.“ I nastavljajući istu misao, dodao je, smiješeći se: "Nisu daju prosjaku koji ne jauče. Prosjaka ne mogu odbiti, iako kadgod mislim da je trebalo. Znam da ih je među njima puno varalica, ali ne mogu ga odbiti i gledati kako predamnom stoji i moli.“

Mi smo svi automati što reagiramo na vanjske utjecaje. Što je aparat finiji to bolje reagira -kao seizmograf. Ja sam,  vrlo osjetljiv aparat. Imao sam mnogo puta prilike da se osvjedočim o tome, i to je u stvari ono što se zove predosjećaj. Jednom sam trebao krenuti sa društvom iz Bostona u New York. Imao sam običaj častiti, i kad se već pošlo na vlak, navalio sam da ostanemo svi do slijedećeg koji je kretao sat vremena kasnije. Jedva sam ih savladao! Vlak u 12 otišao je bez nas, i sudario se nedaleko od Bostona uz golem broj žrtava, mrtvih i ranjenih. To je automatska opomena na opasnost. Mi smo automati. Nema individua. Svi smo mi kao valovi koji se kreću u prostoru i mijenjaju se iz momenta u momenat.

Moja majka bila je prvorazredni izumitelj i bila bi, vjerujem, postiglamnogo da nije bila toliko udaljena od suvremenog života i onih mnogobrojnih mogućnosti koje on pruža. Izumjela je i izradila mnoge naprave. Tkala je najlepše uzorke nitima koje je sama isprela. Čak je i sjemenje sijala, uzgajala biljke, odvajala vlakna. Radila je neumorno, od zore do kasno u noć, a veliki dio odjeće koju smo nosili i namještaja koji smo imali u kući, bilo je njenih ruku djelo. Kad je prošla šezdesetu, njeni prsti bili su još toliko spretni da bi splela tri čvora na trepavici.

Iako moram svu svoju inventivnost zahvaliti majčinom uticaju, vežbe koje mi je otac davao bile su veoma korisne. Sadržavale su mnoštvo zadataka, npr. Pogađanje tuđih misli, otkrivanje raznih grešaka ili izraza, ponavljanje dugih rečenica ili računanje napamet. Te su mi dnevne vežbe imale ojačati pamćenje i razum, a posebno razviti kritičnost i bile su nesumnjivo veoma korisne.

Teslina ishrana

Na ljudsko tijelo gledam kao na mašinu, i tako se i upravljam. Svoje održavam u čistoći, kao što podmazujem uljem svoje mašine, i ne dajem prilike da u njemu nastupi neki poremećaj. Najvažnija je ishrana i dijete. Ako mašini ne dajemo najbolju vrstu goriva, neće pravilno raditi. Zato se staram da reguliram rad svoje mašine prema naučnim principima i prema zakonima planete na kojoj živimo. Kao što imamo dan i noć, tako i ljudski život ima dva razdoblja. Jedno u kome se radi, a drugo u kome se odmara. Prema tome, prvi treba da posluži za proizvođenje energije, a drugi za snabdijevanje tijela materijalom koji će ga krijepiti za vrijeme spavanja.

Hranu treba dobro sažvakati, jer se na taj način pomaže organima za probavu.

Poslije dugog lutanja, došao samdo zaključka da su dva obroka najkorisnija. Ručak je izlišan kao obrok, jer želudac pretovaren hranom je ne može brzo pretvoriti u energiju za rad. Prvi obrok treba uzimati dva sata prije nego počnemo raditi, a drugi oko 19-20 sati navečer. Ujutro treba uzimati masnu hranu, maslo i ulje, da bi se dobila energija za rad, a navečer proteine da bi se za vrijeme spavanja mogle izgrađivati tjelesne stanice. Bjelance jajeta odlična je hrana, dok u žumancima osim željeza i vitamina ima i mokraćne kiseline, koja je štetna. Sir je najhranljiviji zbog velike količine proteina. Riža sadrži najmanje mokraćne kiseline i lako se probavlja. Mokraćna kiselina prouzrokuje mnoga oboljenja, na primjer: reumatizam, visok krvni tlak, i mnoge druge bolesti. Zato ne uzimam grah, grašak, leću i slična variva, iako se u njima nalazi velika količina proteina. Primitivan čovjek mogao je odstraniti mokraćnu kiselinu napornim fizičkim radom, ali gradsko stanovništvo to ne može. Povrće je neophodno potrebno, mada u sebi ima malo bjelančevina. Ono je korisno, jer regulira rad crijeva i suzbija štetnu kiselinu, a osim toga, daje tijelu vitamine i mineralne soli. I voće neutralizira štetne kiseline, te ga zato upotrebljavam, a osim toga u voću ima dovoljno šećera. Meso jedem tek dva do tri puta godišnje, zato što u njemu ima mnogo mokraćne kiseline.

Teslina golubica

"Hranio sam golubove, na tisuće njih, već godinama. Tisuće njih, jer tko bi ih sve zapamtio. Međutim, bio je jedan čisto bjel. Ženka. Mogao sam je prepoznati bilo gde, i ona je mene mogla pronaći na svakom mjestu. Trebalo sam samo pomisliti na nju i ona bi doletjela. Ja sam nju razumio i ona je razumjela mene. Volio sam tog goluba.  Kada je bila bolesna osećao sam to. Došla bi u moju sobu i ja bih bdio nad njom danima. Njegovao sam je dok ne ozdravi. Ona je bila radost mog života. Ako sam joj bio potreban, ništa drugo nije bilo važno. Dok sam nju imao, imao sam i svoj životni cilj. A onda, jedne noći dok sam u mraku ležao u krevetu i rješavao neke probleme, uletjela je kroz otvoren prozor i stala na moj stol. Znao sam da sam joj potreban,  pa sam ustao i otišao do nje. Gledao sam je i znao sam da mi želi reči da će umrijeti. A onda kada sam to shvatio, vidio sam svjetlost iz njenih očiju, snažan snop svjetlosti. Da, bila je to stvarna svjetlost, snažna, blještava, zasljepljujuća, snažnija od svjetlosti najjaće lampe u mojoj laboratoriji.

Kada je taj golub umro, nešto je nestalo iz mog života. Do tada sam bio sasvim siguran da ću zavrsiti sve svoje zamisli, ali kada je golubica nestala, znao sam da je moje životno djelo okončano…"

Iz Tesline autobiografije