Željko Malnar -neodoljivi pustolov

Željko Malnar je životni put i imidž svjetskog putnika, pustolova i istraživača „mističnih svjetova“ izgradio sedamdesetih godina ponajviše s osloncem na hipijevsko „putovanje na istok“. Bio je dvadesetogodišnji student medicine u Zagrebu kad je s nekoliko zelenih novčanica u džepu prvi put uskočio na hipi prugu i otputovao na Istok, u Istanbul.

 

 

 

 

Avanturist, putopisac, novinar, autor mnogih dokumentaraca i tiha patnja svih gimnazijalki na praksi u Vijesniku, među kojima sam bila i sama. Jedna bi stajala na ulaznim vratima i javljala da dolazi -nama na koje je došao red da se s njim vozimo u liftu... Po dvije. U jednom periodu, družili smo se intenzivno a istinsku sreću i mir nakon burnog života, pronašao uz svoju Emiru, koja mu je bila u potpunosti posvećena. Malnar je bio čovjek koji nikoga nije ostavljao ravnodušnim... Bio je svoj. Pametan, obrazovan, duhovit, iznimno lijep, s čudesnom bojom glasa... Gdje god bi se pojavio svi su u njega gledali kao u televizor.

Rođen je u Zagrebu 12. travnja 1944., a nakon što je započeo studij medicine u Zagrebu, otišao je u Indiju gdje je studirao na Institutu za masovne komunikacije - Filmski odjel. Bila su to druga vremena, kada je istraživanje svijeta još bilo moguće, kad je putovanje van utabanih putova još značilo istinsku avanturu i putniku zasluživalo titulu pustolova i istraživača. Svijet nije bio posve istražen i snimljen, i tako pristupačan.

Želju za slobodom, naročito slobodom kretanja, usprkos ekonomskim (ne)mogućnostima u vrijeme Malnarovih početaka utjelovljivali su hipiji. Biti u stanju „pokupiti krpice“  i nekamo otići, bez velike prtljage i budžeta, „računajući“ na autostop i vlastiti zajednički prijevoz, a ponajviše na dobronamjernost drugih ljudi koji jesu, ili nisu, kao ti. Nakon šezdesetih i sedamdesetih u kojima je evoluirala vrsta takvih putnika na daleke pruge tzv. overlanderi, sličan način razmišljanja i makar privremeni stil života postoji i danas, ali u jednom znatno drukčijem svijetu.

Nakon diplome studirao je indijsku filozofiju i religiju u ašramu Swamija Shama u Kuiu Wellyju, na Himalaji, što mu omogućava da dobije još bolji uvid u indijsko društvo.  U Indiji je potom nastavio živjeti punih deset godina, prijateljujući s najrazličitijim ljudima, od američkog redatelja Conrada Rooksa do budućeg indijskog premijera Rajiva Gandhija.

Ostvaruje značajne rezultate vodeći ekspedicije po cijeloj Aziji. Objavljuje mnoštvo članaka o azijskim narodima i njihovim običajima, ali stalno ostaje suradnik Zagrebačke televizije, te u programu "Nedjeljno popodne" Saše Zalepugina prikazuje mnoštvo reportaža i dokumentarnih filmova iz Indije, Pakistana, Afganistana, Irana, Turske i drugih azijskih zemalja.

Preko 70 dokumentarnih filmova "Poglavice koji govori"

U Indiji radi i za strane producente  te za vladu države Rajastan. Godine 1977. vodi ekspediciju za zagrebačku televiziju pod nazivom "Put na istok", koja doživljava veliki uspjeh. Od 1982. postaje zapovjednik profesionalnih ekspedicija, te radi za američku instituciju Institute of Ecotechnic sa sjedištem u Londonu. Za američku kompaniju Tropic Ventures vodi jednu od najvećih ekspedicija svijeta pod nazivom "Around the tropic world" (1982. - 1986.) i autor je dokumentarne serije sa te ekspedicije pod radnim naslovom "Journey to other worlds". Sudjeluje i na speleološkim ekspedicijama koje postižu svjetske rezultate prihvaćene u znanstvenom svijetu (otkriće najduže čovječje ribice). Kao vođa ekspedicija prošao je pustinju Dašt-i-Margo (Pustinju smrti, u Afganistanu), džungle na Šri Lanki, pustinju Thar u Indiji, džungle Amazone. Jedini je stranac nositelj titule Seiuli (Poglavice Koji Govori) polinezijske države Samoa.

Malnar je autor preko 70 dokumentarnih filmova i reportaža iz Turske, Jordana, Iraka, Irana, Afganistana, Pakistana, Indije, Šri Lanke, Maldiva, Tajlanda, Paname, Portorika, Ekvadora, Samoe, s južnoga Pacifika, Novih Hebrida (Vanuatua), Salomonovih Otoka... Nositelj mnogih svjetskih priznanja za svoj istraživački rad. Između ostalog autor je preko 70 dokumentarnih filmova i reportaža iz Turske, Jordana, Iraka, Irana, Afganistana, Pakistana, Indije, Šri Lanke, Maldiva, Tajlanda, Paname, Portorika, Ekvadora, Samoe, s južnoga Pacifika, Novih Hebrida (Vanuatua), Salomonovih Otoka...

Za uspjehe u zbližavanju i razumijevanju različitih kultura kao počasni građanin dobio je ključeve grada Forth Wortha u Texasu (zbog izvanrednih rezultata ekspedicije "Around the Tropic World" čiji je bio zapovjednik). Osim njega, zlatne ključeve dobili su još samo džezist Ornet Colman i astronaut Armstrog.

1986. zajedno s Bornom Bebekom izdaje knjigu "U potrazi za staklenim gradom", koja doživljava četiri izdanja. (!!!)

U svibnju 1991. Željko Malnar je krenuo na svoje posljednje veće putovanje. I ovaj put na Istok, i to putevima Aleksandra Velikog, na konjima. Ekspediciju je prekinuo u Jordanu zbog izbijanja rata u Hrvatskoj i o njoj snimio kraći dokumentarni serijal „Putevima Aleksandra Velikog“. Nakon toga, od 1992. godine, kontinuirano je trajala Malnarova druga televizijska i novinarska karijera. U svojim posljednjim kolumnama u „Globusu“ opisivao je tu svoju posljednju ekspediciju tragom Aleksandra Makedonskog.

"Dan na umoru, nad Zagrebom upravo počinje oluja. Sa Sljemena su nadirali prijeteći gusti oblaci ispunjeni dimom. 

Širili su se naglo ubijajući ostatke sunčeve svjetlosti. Ležao sam na krevetu u svojoj kući na Pešćenici, polako pušeći cigaretu i gledajući u vrt kroz otvorena vrata. Zeleno plava lokvica vode u vrtu mijenjala je boje odražavajući gubitak svjetlosti neba koje se naglo smračivalo. Udaljena potmula grmljavina, na sjeveru blagi bljesak i zelena lokvica postala je crnom, jer se na nju sručio roj gustih blistavih kapljica kiše. Kroz voćke u vrtu probijali su se vretenasti kolutovi magle, puzili su preko ruža i plašljivo pokušavali ući u sobu rasplinjavajući se kao da se boje. Bila je to noć odlaska. "
broken heart

1992. na TV-postaji OTV pokrenuo je "Nightmare Stage", iznimno kontroverznu emisiju u kojoj su nastupali razni slikoviti likovi sa zagrebačkih ulica. Malnar je sebe proglasio predsjednikom izmišljene Republike Peščenice i to koristio kao satiričku platformu za ismijavanje tadašnje političke scene.

S vremenom je emisija zbog svoje originalnosti i rušenja tabua stekla kultni status i veliku gledanost. Zagrebački odbor Gradske skupštine za javna priznanja nominirao je 2004. godine Noćnu moru za dodjelu Plakete Grada Zagreba, i to "za njezinu autentičnost, hrabro suprotstavljanje umjetnom virtualnom svijetu, lažnim veličinama i društvenoj hipokriziji".

"Stara si i oronula al još si ljepotica!"

Dugo ćemo pamtiti genijalnu ironiju Predsjednika Republike Peščenice, za pojedine goste pravih "noćnih mora", koji je poput Sokrata glumio "neznanje" kako bi razotkrio hohštaplersku napuhanost sofista. Istim načinom, Malnar izigravajući "neznalicu" ovu metodu spretno koristi u svojim intervjuima s prenapuhanim i umišljenim ministrima, oporbenim političarima, tajkunima, razvikanim pop-zvijezdama, koji su na kraju morali priznati da ni oni sami nemaju pojma o onome što pričaju i za što su mislili i tvrdili da znaju.

Umro je na današnji dan -9. srpnja 2013. Čula sam da je do posljednjeg dana kovao planove ne razmišljajući o smrti. Vidjeli smo se posljednji puta nekoliko mjeseci prije. Nažalost ne osobno jer nije primao posjete već preko Skypea... Sretna sam da sam se barem na taj način oprostila od tog velikog čovjeka čiji glas i dan danas kada prizovem u sjećanje -srsi me prolaze. Rekao mi je; u svom stilu: "Stara si i oronula al još si ljepotica!"

Počivao u miru i slava mu vječna!

Alma Draganić-Brkić

 

 
 
 
 

Komentari

Ostali članci