Dijagnostika moždanog udara

Moždani je udar (CVI) danas jedan od najčešćih uzroka smrti u općoj populaciji. CVI je akutna bolest, a javlja se u nekoliko  osnovnih oblika - kao ishemički moždani udar, ili krvareći moždani udar, koji opet može nastupiti kao intracerebralno krvarenje (unutar moždanog tkiva) ili kao subarahnoidalno krvarenje (između moždanih ovojnica

 

 
 
 
 

Koja god forma ove bolesti bila u pitanju, brzo postavljanje dijagnoze je od ključne važnosti za uspješno liječenje. To posebice vrijedi za one pacijente kod kojih je moguće u liječenju primijeniti postupak trombolize, ali samo unutar određenog vremenskog prozora.  

Dijagnostika moždanog udara počinje već uzimanjem anamnestičkih podataka, te saznajemo da su simptomi nastupili naglo, a najčešće je riječ o jednostranoj slabosti ekstremiteta (hemiparezi), uz iskrivljavanje lica sa spuštanjem usnog kuta na istoj strani, te smetnjama govora po tipu dizartrije ili disfazije (poremećena motorika govora ili nemogućnost smišljanja i izgovaranja riječi). Česti su i simptomi kao što su vrtoglavica, mučnina, povraćanje, poremećaji stanja svijesti. Opisuju se i drugi mogući simptomi, ali znatno rjeđe nego prethodno opisani. Osim podataka o sadašnjim smetnjama, anamnezom se dobivaju i podaci o postojanju čimbenika rizika i/ili drugih bolesti, koje su mogle sudjelovati u nastanku moždanog udara.

Kliničkim pregledom objektivno se utvrđuje postojanje gore navedenih neuroloških ispada i utvrđuju eventualni prateći simptomi i bolesti.

Od laboratorijskih metoda dijagnostike, od najveće su važnosti neuroradiološke metode, među kojima je i danas najčešća kompjutorizirana tomografija (CT) mozga. CT-om je moguće utvrditi vrstu, proširenost i približnu starost moždanog udara.

Ukoliko je moždani udar lociran nisko u području stražnje lubanjske jame, preciznost CT-a pada, zbog brojnih koštanih artefakata porijekla kostiju lubanje (visoke gustoće) koji pokrivaju relativno usko područje moždanog tkiva (niže gustoće). Kod ishemičkih moždanih udara, najpouzdaniji rezultati pretrage dobivaju se šest i više sati nakon nastupa simptoma, kad dođe do razgraničavanja područja udara, u smislu stvaranja područja smanjene gustoće na mjestu CVI.

Ukoliko postoji sumnja da utvrđena lezija ne predstavlja moždani udar, već tumorsku tvorevinu, koristi se i pretraga uz pomoć kontrastnog sredstva, kojim se prožima tumorsko tkivo. Kod krvarećih moždanih udara, nalaz krvi je odmah vidljiv u moždanom tkivu ili u prostoru između moždanih ovojnica. Ponekad je kod krvarenja indicirano učiniti i prikaz krvnih žila mozga (angiografiju), kojom se mogu prikazati eventualne krvareće aneurizme ili arterio-venske malformacije. Korištenjem magnetske rezonance mozga, svježe lezije su ranije vidljive, nema ograničenja kod prikaza stražnje lubanjske jame i prikaz je više rezolucije nego u slučaju CT-a.

Treba napomenuti da je aparat za magnetsku rezonancu (MR) često nedostupan u manjim centrima, te da većinom nije neophodan za primarno postavljanje dijagnoze CVI.

Od velike je važnosti u dijagnostici moždanog udara i utvrđivanje pratećih bolesti i čimbenika rizika. Primarno se tu misli na ultrazvučnu dijagnostiku eventualnih suženja krvnih žila koje opskrbljuju mozak,izvan lubanjske jame (CDFI aa carotes et vertebrales) i unutar nje (TCD Willisova kruga i VB sliva). Dobro je učiniti i testove koagulacije, elektrokardiogram, ultrazvuk srca i/ili perifernih krvnih žila, lipidogram, šećer u krvi, te pogotovo ako je riječ o mlađoj osobi bez poznatih čimbenika rizika, imunološka ispitivanja.

Ukoliko se simptomi potpuno povuku unutar 24 h i ne nađe se znakova strukturnog oštećenja moždanog tkiva neuroradiološkim pretragama, govorimo o tranzitornoj ishemičkoj ataci (TIA).

Temeljem svih ovih nalaza, određuju se mjere liječenja u akutnoj fazi, a kasnije i mjere sekundarne prevencije CVI.


Prof.dr.sc. Ivan Mikula, prim.neurolog
Specijalist neurologije

Komentari

Ostali članci