Nemali novac za zdravstveni budžet težak 23 milijarde kuna. Iako je manjak novca za zdravstvo univerzalni problem, u većini je zemalja taj omjer 50:50, odnosno svaki drugi građanin uplaćuje, što je daleko povoljnije. Smanjenje broja radnih mjesta bitno je pridonijelo tako lošem omjeru, a i plaće iz kojih se doprinosi izdvajaju, rastu vrlo sporo. Daleko brže rastu cijene medicinske tehnologije i suvremenih lijekova, sve u svemu, zdravstveni sustavi godišnje poskupljuju oko 8 %.

Hrvatsku, nadalje, muči još jedan problem a to je starenje stanovništva, što podrazumijeva pojačane potrebe za zdravstvenim uslugama. Do kraja mjeseca bit će predstavljene tzv. reformske zdravstvene mjere temeljene na racionalizaciji/kontrolingu, funkcijskom spajanju bolnica i objedinjenoj javnoj nabavi. Međutim, kad bi te mjere i polučile najviši mogući učinak, one nisu dovoljne za pravu sanaciju sustava, priznaje aktualni ministar Kujundžić.

Imamo švedska prava, a albanske cijene, političari lažu da je to moguće, a dugove rješavaju dugom, kao Agrokor. Za automobile plaćamo kasko osiguranje, a nemamo kasko zdravlje?! Rješenja postoje, privatizacija u zdravstvu je nužna, ali nema političke volje da se provede prava reforma. Ne znam nijednu gospodarski zaostalu zemlju u svijetu koja ima dobar zdravstveni sustav osim Kube, ali bez gospodarskog rasta i povećanja BDP-a pacijentima slijedi scenarij prema kojem će sve više zdravstvenih usluga morati plaćati iz vlastitog džepa, što je izravna ugroza standarda svakog stanovnika.

Mjere reforme, odnosno potezi za uštede, kako bi bilo točnije nazvati ono što najavljuje aktualni ministar zdravstva – neće spasiti sustav. Upućivanje na skupu dijagnostiku bez smjernica često se ističe kao velik generator dubioze zdravstvenog sustava u Hrvatskoj. Pokušaji uvođenja učinkovitijeg sustava dijagnostike i liječenja završavali su dosad na prvom koraku.

I.Horvath