Logoterapija nije samo tehnika, ona naučava kako u životu postoji objektivni i opći smisao koji vraća ljudima vjeru u život i budi smisao za odgovornost te uspješno pomaže ljudima u pronalaženju smisla. Čovjek je slobodno i odgovorno biće, sposoban je otkrivati životne vrijednosti, u čemu ga vodi savjest.

Ljudi, kada ih drugi povrijede, čuvaju ljutnju u sebi, podsje­ćaju se na nju, dovode sebe do ogorčenosti, potrebe za ogovaranjem i nerijetko klevetanjem te zloće i mržnje. Biti mudar znači ne dopustiti da te tuđa zloća, grubost i nebriga razore. Potrebno je odmah osloboditi se negati­vnosti. Uvijek će biti onih koji nas neće podržavati, razumjeti i prihvaćati. Na nama je da odaberemo hoćemo li se ogledati u mišljenjima ljudi oko sebe i očekivati da konačno shvate i progledaju ili ćemo posegnuti za zdravljem unutar sebe kako bismo u konačnici i mi drugima pomogli.

Kada se nalazimo u društvu ljudi koji se kontinuirano žale i pričaju prazne priče bez konstruktivnog kraja i svrhe, njihove negativne vibracije prelaze na nas i štetno utječu na neurone u našem mozgu. Budemo li izloženi više od tridesetak minuta negativnostima: tračevima, ogovaranjima i različitim žalopojkama ili besmislenim razgovorima, u hipokampusu, koji je među ostalim odgovoran za rješavanje problema, neuroni se doslovce “gase”. Isto se događa kad negativne informacije dolaze putem medija, ali medije možemo ignorirati, isključiti. Međutim, s osobama možemo pokušati usmjeriti razgovor na konstruktivno rješavanje problema ili ga preusmjeriti na drugu temu. Ponajprije smo odgovorni za svoje zdravlje pa bi bilo najbolje izbjegavati takve razgovore jer mi gubimo energiju.

A što se događa kada mi to radimo, kada se upletemo u vlastitu mrežu negativnih misli, riječi pa i djela?
S vremenom gubimo kreativnost i sposobnost rješavanja kriznih situacija kao i inventivnost koja se normalno razvija u osoba koje, umjesto da se žale, transformiraju krizne situacije u nove prilike i mogućnosti. Mozak u “akciji”, usmjeren stvaranju, omogućuje nam da budemo svjesni.

Što su nam misli negativnije i usmjerenije na naše probleme, krizu na radnom mjestu, loše odnose u obitelji, stvaramo začarani krug u kojem te negativne misli postaju jedina moguća stvarnost, umnožavajući upravo te situacije koje potvrđuju ovaj proces. “Zaraženi” smo virusom na svim poljima: psihičkom, emotivnom i tjelesnom.

Pozitivnom promjenom načina razmišljanja i ponašanja podižemo i razinu svoje energije, izlazimo iz začaranog kruga i stvarnost koja nas okružuje počinje se polako mijenjati. Nije jednostavno, zahtijeva mnogo truda, vremena­ i podrške bližnjih, ali promjena je moguća samo ako smo svjesni problema i samo tako počinjemo u naš život privlačiti događaje i osobe koji su slični nama, pozitivno utječemo na okolinu u kojoj živimo i na osobe s kojima smo povezani.

Liječenje dobrotom. Naivno? Nemoguće?

Možda ste čuli ili negdje pročitali o jednom afričkom plemenu u kojemu, kada netko od pripadnika plemena učini nešto loše, ne osuđuju tu osobu. Odvedu je u središte mjesta i trude se pomoći joj na vrlo specifičan način. Cijelo je pleme okruži i dva dana joj govore o svemu dobrome što je učinila u životu želeći je podsjetiti koliko uistinu vrijedi kao osoba. Ujedinjuju se u namjeri da tu osobu ohrabre, podignu i ponovno povežu s njezinom pravom prirodom, vjerujući da se svaki čovjek rađa kao dobra osoba, a da su greške vapaj za pomoć.

Čak i samo jedno dobro djelo pokreće koncentrične krugove dobrote koji se sve više i više povećavaju. S vremenom preplavljuju srca naših bližnjih pozivajući ih da učine isto, pokazujući da imamo razumijevanja, ljubavi i vremena za druge. Ipak, dobro pobjeđuje, ipak, isplati se činiti dobro, osjeća se olakšanje kada se prašta. Lakše se svladava napor truda i rada kada čovjek vjeruje u ostvarenje svojih sposobnosti.

Neurolog Richard Davidson proveo je pokus u kojem je proučavao mozak ispitanika u trenucima kada su svoje misli fokusirali na osjećaje poput suosjećanja, radosti ili sreće. Moždana aktivnost u lijevom prednjem režnju mozga,­ odgovorna za proizvodnju pozitivnih osjećaja, nadmašila je aktivnost u desnom prednjem režnju mozga koja proizvodi negativne osjećaje. Rezultati istraživanja upućuju na vjerojatnost da se struktura mozga može mijenjati snagom volje.

Većina ljudi nije svjesna količine snage koju zapravo posjeduje, a da bismo to okrenuli u našu korist moramo bolje razumjeti interakciju između uma i tijela. Stjecanjem novih znanja i iskustava gradimo nove veze u mozgu i kreiramo novu osobu, novog sebe. Dokazano je da se svaki put kada pomislimo pozitivnu ili negativnu misao u tijelu stvaraju kemijske reakcije. Stoga otjerajte negativne i odaberite nove, pozitivne misli, jer što dulje mislimo na nešto, to više održavamo mogućnost da će se to i ostvariti.

Pa zar nije lakše odabrati misli koje će nam donijeti zdravlje­ i radost?

U našoj se svakodnevnici s bližnjima susrećemo s brojnim nesporazumima, nerazumijevanjima, povredama, željama i očekivanjima. Načina da unaprijedimo odnose s drugima ima bezbroj, ali nedostaju nam motivacije, spremnosti i ustrajnosti. Dok gradimo odnose, doživljavamo i frustracije. Održavati odnos životnim, njegujućim, protočnim i podržavajućim nije lako.

Planirajmo biti sretni – pokrenimo projekt vlastite sreće, tehniku poticanja, prepoznavanja i zadržavanja lijepih trenutaka. Poigrajte se i odaberite svoju kutijicu, neka odražava vašu osobnost, omiljene boje, zapise koje ćete u nju stavljati. Učinite da vam postane dobar prijatelj kojemu ćete povjeriti svoje napisane samo radosne misli, događaje, susrete. Iznenadit ćete se kada nakon nekog vremena pročitate zapisano i postat ćete svjesni koliko ljepote ima u vašem životu.

Budimo zahvalni. Zahvalnost otvara nove puteve i donosi mir našoj duši. Okruženi smo s previše negativnih misli, ponašanja, riječi i djela kojima se posvećuje više pozornosti nego ljepoti malih stvari u životu i dobrim djelima. Budite dobri prema sebi, budite promjena koju želite vidjeti oko sebe.

Mijenjajući način na koji razmišljamo, kontrolirajući osjećaje mislima, postajemo svjesniji svega oko sebe i mijenjamo život.

Marija Škes, prof. rehabilitacije u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"