Ono što me ovdje više zanima jest fenomen popularnosti nogometa među ženama...

Da bi na to odgovorili moramo proniknuti u dubine ljudske psihe. Od kako je svijeta i vijeka, ljudi imaju potrebu za idolima kojima će se diviti. Nekad su to bili carevi i kraljevi koji bi im bacali cvijeće i mahali iz blještavih kočija, onda su došli razni zabavljači pa u novije doba holivudski glumci i rock zvijezde da bi danas ne pijedestal idolatrije zasjele reality zvijezde i nogometaši. No ma koliko god tražili božanske kvalitete u svojoj omiljenoj zvijezdi, ljudi istovremeno traže način kako im se približiti, žele taj čaroban osjećaj da mogu biti poput njih. Možda ne mogu pjevati poput Adele ili glumiti poput Meryl Streep ali zato mogu udariti loptu nogom. Ne sam što je ta lopta jeftina i time svima dostupna – uključivši i sirotinju u tzv. zemljama trećeg svijeta – već je udaranje iste nogom (naravno, kada je u pitanju amaterska razina) beskrajno jednostavno. Štoviše, intuitivno je. Proveden je, naime, čitav niz istraživanja u kojima se pokušavalo odgonetnuti što će sasvim maleno dijete koje je tek prohodalo – i koje, usput rečeno, nikad nije čulo za pojam 'nogomet' – uraditi kad stavite loptu na pod ispred njega. Vrlo mali broj djece će se sagnuti i podignuti loptu ali zato će je ogromna većina njih – šutnuti nogom. I potom je nastaviti kotrljati. Pokušati njome nešto pogoditi… I taj instinkt u većini ljudi ostaje zauvijek. Hajde, sjetite se, što učinite kada vidite loptu na ulici? Barem je malo taknete nogom, zar ne?

Jedna od, dakle, temeljnih čari nogometa leži u brzoj mogućnosti osobne identifikacije s njime. Volimo gledati druge kako šutaju loptu nogom jer sami to volimo raditi. Ipak, profesionalni nogomet ostao bi nam neprobojnom barijerom da su njega uvedena komplicirana pravila kao, na primjer, u kriket. Prednost nogometa leži u tome što su njegova pravila iznimno jednostavna , za razliku od mnogih drugih sportova. Čak i ono famozno zaleđe koje je postalo simbol sprdnje protiv pripadnica ženskog spola se zapravo vrlo lako da shvatiti, a to je zapravo jedino pravilo u nogometu koje treba naučiti i koje moderira tijek igre. Sve ostalo je zapravo prilično samorazumljivo. Lopta je mreži ili nije. Izašla je izvan terena ili nije. Igrač je ili srušen ili nije. Ili je srušen u šesnaestercu ili izvan njega. I to je više-manje – to. Nema tu previše kompliciranja i filozofiranja. Nogomet je igra čiji tijek mogu pratiti i klinci, i upravo to je ono što mu omogućuje brzu popularnost. Sve što je namijenjeno masama ne smije biti suviše sofisticirano i intelektualno kompleksno jer time sama priroda te pojave postaje elitistička. U nogometu elitizma nema.

Osim što je oprema za njega jeftina – sve što vam treba za rekreativno igranje je lopta – i osim što su njegova pravila jednostavna u odnosu na druge sportove, prednost nogometa leži i u tome da se on može igrati više-manje svugdje. Naravno, profesionalci igraju na unaprijed izgrađenim travnjacima – a i njih teren svake države na ovom planetu podržava – a amaterima je dovoljno pronaći nekakvu livadu ili malo veće dvorište. Umjesto gola mogu poslužiti i dva stabla ili će se jednostavno postaviti kamenje… Cilj igre svi će ionako shvatiti.

Kada svim gore spomenutim faktorima dodate još jednu komponentu ljudske psihologije - a to je traženje supstituta za rat u timskom sportu – postane vam kristalno jasno zašto je upravo nogomet tako popularan. A ako i dalje niste uvjereni, tu je vraški dobar marketing.

I.Horvath