On sjeća na događaj od prije oko 2.500 godina u Perzijskome Carstvu, koji je opisan u biblijskoj knjizi o Esteri. Najmanja obveza svakog Židova u danu Purima jest dva puta čuti čitanje biblijske knjige o Ester, čitane s kožnatoga svitka, megile, zatim tijekom purimskoga dana uživati dobar obrok, te davati milostinju za siromašne i slati hranu najmanje dvojici prijatelja.

Ti običaji vezani su uz  knjigu o Ester koja je temelj Purima. Evo što u njoj piše....

Perzijski kralj Ahasver organizirao je veliku gozbu za uzvanike i narod. Želio je pokazati ljepotu svoje kraljice Vašti, no ona je odbila doći. Naredio je da se potraže sve djevice lijepa izgleda, između kojih će izabrati novu kraljicu. Židovka Estera; siroće koje je odgajao rođak je doznala da je dvorjanin Haman  oklevetao Židove kralju pa je on naredio pogubljenje svih Židova u kraljevstvu.

Trebalo je ždrijebom ("pur", na ondašnjem jeziku Perzije; "purim" u množini) odlučiti dan izvršenja kazne.

Ester se dotjerala i odlazi nepozvana kralju (što se također kažnjavalo smrću) i zauzima se za Židove i od cara moli milost za židovski narod. Ukratko... Ester je tako kvalitetno cara zamolila, da postaje carica i nalaže židovskom narodu da taj dan slave kao oslobođenje u radosti i veselju. Do današnjih dana maskiranje i pravljenje galame simboliziraju nastojanje da spletkaroši i špijuni ne otkriju Esterinu nakanu.

Proslava se tradicijski obilježava igrokazom o biblijskoj priči o Esteri i zabavom pod krinkama (u to doba godine se i u europskoj tradiciji pleše i buči pod krinkama u polupoganskim obredima istjerivanja zloduha zime). Pod krinkama se pribiva i službi u sinagogi, čita se knjiga o Esteri i na svaki spomen zločinca Hamana snažno se buči čegrtaljkama, viče i udara nogama o pod. U srednjem vijeku, kada su Židovi u europskoj dijaspori vidjeli mnogo više teških, pa i tragičnih dana, nego mirnih i spokojnih, Židovi su Purim dočekivali osobito usrdno, s velikim nadama da će se Bog njih sjetitit i spasiti ih onako kako je spasio njihove stare u Perzijskome Crastvu.

Tradicijski se stoga i danas za proslavu pripremaju Hamanove uši, trokutasti kolači punjeni pekmezom ili makom, jer Haman je glavom platio svoju zločinačku namjeru. Iznimno se, jedino toga dana u godini, radi neobuzdanog veselja koje taj dan donosi piju i razna alkoholna pića (mnogi se toga više ne drže). Sve ovo donekle ruši uobičajene ograde koje poštovanje nameće prema starijima i prema učiteljima i rabinima, a to, pak izaziva mnogo veselja i smijeha, kako i treba biti toga najveselijeg dana u godini.

I.Horvath

Izvor: http://www.bet-israel.com/