Židovi godine broje od mitskog nastanka Svijeta, koji je bio 3761 p.n.e. Sam izraz Roš hašana na hebrejskom jeziku ima dva značenja: početak godine i glava godine, što upućuje na potrebu da naša glava, um i intelektualne sposobnosti budu iznad fizičkog i materijalnog.

Duga povijest židovskog naroda pokazuje da ga nije održalo materijalno bogatstvo i fizička snaga, ono što je pomoglo da Židovi opstanu kao zajednica i narod, je vjera kao ujedinjujući i najvažniji temelj židovskog jedinstva.

Na novu 5770. godinu u Izraelu živi 5,7 miliona Židova, u SAD 5,4 miliona, dok je ukupno u svijetu oko 14 miliona Židova. Proteklih godinu dana, broj Židova je povećan za ravno štotisuća, 85.000 u Izraelu i 15.000 u dijaspori. U Francuskoj živi 490.000 Židova, u Kanadi 375.000, u Velikoj Britaniji 295.000, u Rusiji 215.000, u Argentini 183.000, u Njemačkoj 120.000, u Australiji 107.000 i u Brazilu 96.000. Prema procjenama, 1934. u svijetu je bilo 17 miliona Židova, a tokom Drugog svjetskog rata stradalo je šest miliona.

Židovom se smatra onaj koga je rodila Židovka. 



Običaji za Roš Hašana

Slavlje Roš Hašana traje 48 sati ali samo kao uvod u post i 10–dnevno pokajanje Yom Kippur. Teče od zalaska sunca jednog dana sve do zalaska sunca dva dana poslije. Ova svetkovina govori o Božjem stvaranju svijeta i podsjeća na Božji sud.

To je dan prosuđivanja, jer Židovi širom svijeta sagledavaju svoje učinke u prošlosti i traže oproštaj za svoje grijehe. To je dan pamćenja, jer se  prisjećaju povjesti svog naroda i mole za Izrael. To je dan oglašavanja šofara, jer zvuk šofara nagovještava početak svetih dana.

 Njome se označava početak jednog razdoblja u kojem se vjernici posvećuju molitvi, kajanju, unutarnjem preispitivanju sebe. Traje deset dana. Zadnji čin pokajanja sastoji se od javnog priznanja grijeha molitve i posta, koji je vrhunac, koji pada na Jom kipur, Dan pomirenja.

Židovi se svečano oblače, postavljaju svečani stolnjak, pale svijeće i jedu posebnu prazničnu večeru. 

Običaj je da se tokom Nove godine jedu slatki plodovikao simbol želje za slatkom godinom. Iz istog razloga jede se kolač od meda

U med se prve večeri umaču i jedu kriške jabuke, da godina bude slatka. Još se jede nar, kako bi godina bila ispunjena kao što je nar ispunjen zrnima.

Nar ima tačno 613 zrna, koliko ima i božijih zapovijedi u Tori, svetoj knjizi  Židova, od čega se 365 zapovijedi odnosi na ono što se ne smije činiti, a 248 na one stvari koje se trebaju činiti. Priprema se riba s glavom, da bi bili glava, a ne rep među narodima, te da bi Jevreja bilo mnogo kao ribe u moru.

Prema Talmudu, simbolična djela se izvode kao dobar predznak, u nadi da će nova godina biti dobra. Još jedan od popularnih običaja je molitva “Tašlih”, kada se odlazi na obalu rijeke, na podne prvog dana nove godine i prazne se džepovi od mrvica, čime se Židova simbolično oslobađaju svojih grijeha.

 U sinagogi, ljudi nose talit (molitveni šal). Oni se mole i žele novu godinu, svojim riječima ili čitaju iz novogodišnjeg molitvenika.

 Židovi se ne mole samo za sebe, već i za mir i sreću u cijelom svijetu. Također, u sinagogi se može čuti veoma posebno jak zvuk iz šofara.

Šofar je instrument napravljen od roga ovna ili neke druge košer životinje. Korišten je od strane starih Izraelaca da označi početak novog mjeseca (Roš hodeš) i da okupi ljude. Također je iz njega duvano na Roš Hašana, označavajući početak nove godine.

Danas se šofar pretežno koristi za jutarnju molitvu na novu godinu. Smatra se zapoviješću i micvom (dobrim djelom) da se šofar oglasi. Njegov zvuk odjekuje u duši Židova.

Kada se šofar oglasi, u sinagogi je potpuna tišina. Niko ne priča, niti se itko pomiće. Zamišlja se kako ovaj snažni zvuk dopire do Boga, u nadi da će molitve biti uslišene i da će godina zaista biti dobra.

 Rambam (Moše Majmonides), jedan od najvećih sefardskih rabina srednjeg vijeka piše - šofar duhovno budi odgovornost prema Bogu i ljudima. Zove nas da se pokajemo. Šofar također povezuje dvije prilike: prošlu i buduću. Šofar se oglasio na planini Sinaj kada je predata Tora. Tora govori, a tradicija podržava da će šofar nagovijestiti dolazak mesijanskog vremena.


Knjiga života

Legenda govori da na novu godinu, oglašavanje šofara podsjeća Boga da otvori knjigu života, u kojoj su upisana sva imena. Knjiga života je podijeljena na tri dijela: knjiga života pravednih, knjiga života loših (poročnih) i knjiga života onih u sredini. Pravednici odmah bivaju upisani za dobar život u sljedećoj godini, a loši bivaju osuđeni na smrt.

Presuda onih koji se nađu u sredini će biti izrečena na Jom Kipur, dajući im tako vremena da se pokaju i promijene. Ovo vjerovanje je stvorilo običaj da ljudi požele jedni drugima ne samo “sretnu novu godinu (šana tova)”, već i da izraze “želju da budu upisani za dobru novu godinu “Le šana tova tihtevu”, ili “Hatima  tova”. Ovakav običaj je počeo u srednjem vijeku među njemačkim Jevrejima. Kasnije to se proširilo.

Svim Židovima koji nas čitaju, čestitamo Novu 5776. godinu - Roš Hašanu, s iskrenim željama da je provedu u miru, zdravlju i radosti.

Šana tova u metuka!

Ladylikeovci

Unos:

A.D.Brkić

Izvor:

www.bet-israel.com/