Što biste vi učinili kad bi osvojili lutriju? Kupili novu kuću, sportski auto ili možda otišli na put oko svijeta?

Koliko bi nas koristilo naše dobitke za uspostavljanje lanaca ljubavi?

To je upravo ono što je Rachel Lapierre, bivša Miss Quebec, učinila još 2013. godine. Kanađanka je uvijek voljela volontiranje, a nakon što je pokrenula vlastitu agenciju za modele i radila kao medicinska sestra, tražila je način da slijedi put svog idola, Majke Tereze, i posvetiti svoj život ljubavi. Sudbina joj je zakucala na vrata kada je dobila životnu plaću od $ 1,000 (£ 605) tjedno u lutriji Quebecois "Gagnant à vie" ili "Doživotni dobitnik”

"Isprva nisam vjerovala, pa nisam niti proslavljala niti luda od sreće vikala s krova jer sam nešto obećala svemiru i bila sam odlučna da to ispoštujem. Htjela sam učiniti nešto što sam voljela čitav život, željela sam pomoći drugima", kaže ona.

Samo je dva mjeseca trebao gospođi Lapierre kako bi pokrenula svoju ljubav –“Le Book Humanitaire”.
Njena neprofitna organizacija se nalazi u Saint-Jeromeu, oko 60 km sjeverozapadno od Montreala, a koristi društvene medije kako bi povezao one kojima je to bilo potrebno s ljudima koji mogu pomoći.

Na Facebook stranici, koja ima 22.000 sljedbenika, oni koji se bore za egzistenciju, mogu pustiti zajednicu da sazna o njihovoj situaciji. Istovremeno, članovi javnosti mogu oglašavati usluge ili robu koju žele darovati.

"Recimo da imate odjeću koja će vam dati, stavit ćemo vas u kontakt s obitelji koja vam treba tu odjeću i omogućit će vam da im sami date", objašnjava gđa Lapierre. "Ne radi se samo o materijalnim stvarima. Možda ćete završiti u vožnji pacijenta oboljelog od raka na liječnički pregled."

Danas je Rachel Lapierre daleko je od bivše karijere Miss Quebec iako kaže da se tog razdoblja vrlo rado sjeti. Početkom osamdesetih godina, pridružila se školi za modele u kojoj je bila ohrabrena ući  u natjecanje ljepote Miss Quebec. Na svoje iznenađenje, tadašnji 21-godišnjakinja je osvojila natjecanje.
"Mislila sam da je modeliranje za visoke plavuše s plavim očima a ja sam bila niska i crnka ... Ali jako mi je drago da sam sudjelovala jer to je bilo veliko iskustvo."

Sljedeće godine je posjetila Kanadu kao Miss Quebeca i čak se upoznala s Reneom Levesqueom, tadašnjim premijerom Quebeca. To ju je nadahnulo da osnuje svoju školu modeliranja 1984., kako bi naučila mlade žene kako izgraditi karijeru u modnoj industriji. Zapošljavala je 10 djelatnika.
"Pokretanje vlastite tvrtke me naučilo o računovodstvu i upravljanju zaposlenicima", kaže gđa Lapierre.
Završila je posao krajem osamdesetih godina, usredotočivši se na podizanje svoje četvero djece, ali se također posvetila dobrovoljnom poslu - stvarajući brojne izlete s humanitarnim organizacijama do mjesta poput Indije i Haitija.

Bila je to strast koja ju je dovela do osnutka Le Book Humanitaire prije četiri godine. Ove je godine samo u Quebecu imala 15.000 "izravnih akcija", u rasponu od opremanja stana za obitelj sirijskih izbjeglica, do pronalaženja doma za majku-beskućnicu koja je upravo rodila. Također je financirala organizaciju - koja ima 10 volontera s punim radnim vremenom i vlastiti odbor - u potpunosti sama, ulažući 70.000 dolara do danas.

"Ovaj tjedni prihod od 1,000 $ koji dobivam od Lutrije dopušta mi da više ne odlazim na posao već financiram organizaciju", kaže ona. "Plaćam za stvari kao što su najam ureda i ostali administrativni troškovi."

Ipak postoje ograničenja za gospođu Lapierre. Nakon što ju je ranije ove godine intervjuirala popularna Quebec televizija, Le Book Humanitaire je uočio ogroman porast sljedbenika na Facebooku. To je dovelo do priljeva zahtjeva za pomoć, kao i donacija, a dobrotvorna udruga se trudila pratiti… Treba otvoriti nekoliko novih objekata za pohranu donacija, ali gospođa Lapierre to ne može priuštiti no njezino plemenito srce je neumorno pa ne treba sumnjati da će pronaći dobre ljude koji će je financijski podržati u njenom humanitarnom radu.