Nije stvar samo u tome da se osjećate puni entuzijazma, već se tako trebate i ponašati. Upotrijebite svoju strast u razvijenju projekata, pronalaženju rješenja problema, snalaženju u međuljudskim sukobima! Ako ćete se ponašati strastveno, više nećete pasivno sjediti na još jednom dosadnom sastanku, nego ćete se uključiti u raspravu, a vaša energija može podići i druge sudionike sastanka.

Ako do toga i ne dođe, dobro ćete se osjećati samo zato što ste napravili nešto s ciljem da provedete ono u što tako strasno vjerujete.

Strastveni ljudi su učinkovitiji. Oni ne troše vrijeme brinući što još trebaju učiniti, ne smišljaju načine da se izvuku i ne maštaju o što će ih spasiti od posla. Budući da toliko mare za svoj posao, zadovoljavaju se samo time da daju najbolje od sebe. Oni ne prolaze sve faze posla tek toliko da ih prođu, već svu svoju energiju daju da bi se zadatak dobro obavio.

Strast prema poslu koji radite mnogo je jači osjećaj nego kad samo volimo posao koji radimo. Kad je u pitanju strast, jedva čekamo otići na posao, vrijeme na poslu nam proleti da ne primijetimo i ostajemo prekovremeno ne zato što smo zatrpani poslom već stoga što smo zaboravili vrijeme od silnog guštanja koje nam pruža projekt na kojem upravo radimo. Kad u njemu istinski uživamo, svoj posao obavljamo mnogo bolje, a što strasnije u njega vjerujemo, to smo predaniji u nastojanju da ostvarimo određeni projekt, i nad time bi se trebao zamisliti svaki poslodavac koji sanja o većoj učinkovitosti i boljoj zaradi svoje tvrtke.

Mnogo je onih koji posao smatraju samo sporednom stvari koja im osigurava egzistenciju. Na tržištu rada poput hrvatskog, u kojem dobar dio radnika “mora biti sretan” da uopće radi takva su očekivanja sasvim logična. No logika koju je na žalost preuzeo i velik dio poslodavaca vrlo je opasna i dugoročno gledano može ozbiljno ugroziti egzistenciju čitavih tvrtki.

"Moraš biti sretan da radiš"
Iskoristivši paradigmu “moraš biti sretan da radiš”, poslodavci su preuzeli i odgovornost nad posljedicama kao što su smanjena učinkovitost i definitivno lošiji prihod. Radnici, s druge strane, vrlo često istim riječima opravdavaju vlastitu pasivnost na svom poslu, tako da već u četvrtak smanje brzinu, a petak im je već poput vikenda i samo gledaju da zbrišu što prije. Također, i oni koji bi si to zbog stupnja obrazovanja i mladosti mogli priuštiti pasivni su u nastojanju da eventualno pronađu radno mjesto koje će im “probuditi strasti”.

Činjenica je, međutim, da na poslu provodimo bar četrdeset sati tjedno. Ne odbacujemo li opravdavanjem da je “to samo posao” četrdeset sati svog života tjedno? Zar umjesto toga ne bi bilo bolje uživati u tih četrdeset sati?

Uživanje u poslu komotno se može usporediti s uživanjem u bilo kojem hobiju koji nas zabavlja, s nabacivanjem na koš ili šopingom s prijateljicama. Psiholozi tvrde da uživanje može biti jednako, ako se poklopi dobra organizacijska struktura tvrtke u kojoj radimo i dobro iskorišten osobni potencijal. Poslovni psiholog Boris Blažinić, ravnatelj Instituta za kvalitetu i razvoj ljudskih potencijala, tvrdi da je strast prema poslu veoma važna za profitabilnost tvrtke, no nepravedno je zanemarena i svaka ozbiljna tvrtka trebala bi razmotriti kako razjariti strasti među svojim zaposlenicima. 

D.Stern