Prva self-made milijunašica

Bila je jedna od najuspješnijih žena 20. stoljeća. Njeno ime znaju žene diljem planeta, ali i upućeniji muškarci. Ono što je u svijetu mode bila Coco Chanel, to je u carstvu kozmetike bila Helena Rubinstein.
Živjela je devedeset pet godina i bila je vlasnica salona u četrdeset zemalja, sa 300.000 zaposlenih. Visoka svega 147 centimetara, nije spadala u lijepe žene, ali je plijenila nekom unutarnjom tajanstvenom privlačnošću i šarmom. Njezin životni poziv i zadatak koji je sama sebi odredila bio je - uljepšati druge žene...

"Moje ime je postalo sinonim za nadu" - rekla je jednom prilikom, uvodeći starijeg sina Roya u posao. Roy se tih majčinih riječi sjećao stojeći uz njen samrtni odar, u kome je ležala poput kraljice, a kraj njih je prolazilo šest tisuća ljudi i upisivalo se u knjigu žalosti. Da, otišla je carica ljepote, kako je svojevremeno nazvao Jean Cocteau, ali je ostavila nadu o kojoj je govorila. Toga dana 1965. godine je nad nebom Pete avenije u New Yorku letjelo na stotine plavih balona, noseći uzorak parfema i tekst: "Poklon s neba, novi HEAVEN SCENT Helene Rubinstein". Imperija ljepote koju je gradila od svoje 18. godine, nastavila je misiju čuvene Madame, da ženama poklanja nadu.

Priča o jednoj o najvećih žena u svjetskoj povijesti, koja je svojim kremama postigla munjevit uspjeh u Europi i Americi, počela je krajnje neobično. Pobjeći od prosaca, tada osamnaestogodišnja Helena, otisnula se brodom na dugo tromjesečno putovanje po Australiji, tražeći utočište od ujaka. Osim skromne odjeće, sa sobom je u koferu ponijela dvanaest teglica napunjenih kremom. Nju, i njenih sedam sestara, majka je još od djetinjstva naučila da njeguju svoje lice, i dok im je mazala obraščiće ispucale od oštre zime u rodnom Krakowu, govorila je da će ih to uljepšati i poručivala: "Biti lijepa, znači biti žena" . Helena je u to vjerovala i svakodnevno mazala čudesnu pomade na lice. Daleko od majke, koja bi njoj, i njezinim sestrama, svake večeri po sto puta prolazila četkom kroz kosu, nastavila je taj ritual. To se nije smjelo preskočiti i ona je strpljivo četkala kosu, a rezultati su bili vidljivi na koži lica koja je odisala svježinom, a kosa sjajem...
Rubinstein je bila najstarija od osam kćeri rođenih hrvatsko-poljsko-židovskom paru Augusti Shaindel Rubinstein i Hertzu Rubinsteinu; koji je bio trgovac u poljskom gradu Krakovu dok je bio dio Austro-Ugarske. Egzistencijalistički filozof Martin Buber je bio njezin bratić. Rubinsteinovi su emigrirali iz Poljske u Australiju 1902.; bez novaca i poznavanja engleskog jezika. Elegantna odjeća i mliječno bijeli ten gđice Rubinstein nisu prošli nezapaženo među gradskim damama pa uskoro počinje prodavati kreme kojima je sama njegovala kožu po staroj recepturi žena iz majčine obitelji. Ključan sastojak je bila masnoća iz ovčje vune.

U mjestu Coleraine, u regiji Western Victoria živio je njen ujak koji je bio trgovac, a kako je regija bila poznata po uzgoju ovaca, "repromaterijala" joj nije nedostajalo. Merino ovce proizvedile su najfiniju vune u zemlji, i izlučivale obilnu količinu masti, danas poznate kao -lanolin, u tom procesu. Prvi zadatak s kojim se ulovila u koštac bio je prikriti neugodan miris kreme pa je eksperimentirala s lavandom, borovom korom i lopočima. Nakon što je otišla od ujaka radi kao guvernanta, konobarica u čajani u Melbourneu... I tamo pronalazi obožavatelja spremnog uložiti novac za proizvodnju prve kreme. Creme Valaze. Reklamirala ju je kao kremu koja sadrži bilje s Karpata. U proizvodnji je koštala deset penija i prodavala ju je za šest šilinga, prodajući sve što je proizvela odmah! Promijenila je ime u Helena, Rubinstein i uskoro si je mogla priuštiti otvorenje salona u Collins Streetu, u Melbourneu, prodajući klijenticama glamur kao znanost.

Sydney je bio sljedeći, a unutar pet godina australski poslovi bili dovoljno isplativi da su financirali otvaranje Salon de Beaute Valaze u Londonu. Helena Rubinstein utemeljuje jednu od prvih svjetskih kozmetičkih tvrtki. Poslovanje njene tvrtke bilo je iznimno uspješno i kasnije u životu, ona koristi ogromnu bogatstvo kao mecena i mizantrop. Podržava dobrotvorne ustanove u području obrazovanja, umjetnosti i zdravlja. Godine 1908., njezina sestra Ceska i Helena se sele u London i utemeljuju multinacionalnu kompaniju. Važno je naglasiti da žene tada nisu mogle dobiti kredit, tako da je novac bio Helenin "cash".

1908. Helena se udala američkog novinara, poljskih korijena - Edwarda Williama Tita u Londonu. Imali su dva sina, Roy Valentina Tita (London, 12. prosinca 1909. u New Yorku, 18. lipnja 1989) i Horacea Tita (London, 23. travnja 1912. u New Yorku, 18. svibnja, 1958). S obitelji je preselila u Pariz, gdje je otvorila salon u 1912. Njezin muž je pomogao u gradnji publiciteta i utemeljio malu izdavačku kuću.

Rubinsteinovi su živjeli vrlo raskošno a Helena je zbog britkog uma bila vrlo omiljena u otmjenim društvima. Marcel Proust ju je pitao zašto šminka vojvotkinje a ona je odgovorila "jer mirišu po naftalinu". Marcel je tu anegdotu puno puta prepričao a Helena se opravdavala riječima: "Kako sam mogla znati da će biti slavan?

Na početku Prvog svjetskog rata, obitelj je preselila u New York, gdje je Helena otvorila još jedan salon ljepote 1915., preteču lanca u cijeloj zemlji. To je bio početak njezina rivalstva s drugom "velikom damom" u kozmetičkoj industriji, Elizabeth Arden. I Rubinstein i Arden, su umrle u roku od 18 mjeseci a prošle su gotovo identičan put na društvenoj ljestvici. I obje su bile svjesne važnosti učinkovitog marketinga i luksuznog pakiranja, privlačnosti kozmetičarki u urednim odorama, vrijednosti celebrity kupaca, te percipirale vrijednost visoke i promocije pseudoznanosti njege kože.

Od 1917. "Dan ljepote" u salonima Helene Rubinstein postiže veliki uspjeh. Portret Rubinstein u njezinu oglašavanju bila je srednjovjekovna lutka s izgledom crnca.

U 1928, Helena Rubinstein je prodala američku tvrtku Lehman Brotherse za 7,3 milijuna $, (88 milijuna $ u 2007.). Nakon dolaska Velike depresije, kupila je natrag gotovo bezvrijednu zalihu za manje od 1 milijun $ i na kraju pretvorila dionice u višemiliunsku dolarsku vrijednost, otvorivši nove salone i poslovnice u desetak američkih gradova. Njezino Spa na 715 Fifth Avenue uključuju restoran, teretanu i prostirke oslikao je slikar Joan Miró a od Salvadora Dalia naručila je vlastiti portret.

Razvod i ponovna udaja

Nakon razvoda 1938. Helena se udaje za Artchil Gourielli-Tchkonia (1895-1955), gruzijskog princa. Samozvani princ Artchil Gourielli-Tchkonia je bio 23 godine mlađi od Rubinstein. Željna aristokratske titule Helena Rubinstein koristi mladog supruga za promociju muške kozmetičke linije. Neki su tvrdili da je brak bio marketinški trik a i Helena se obožavala predstavljati kao princeza Gourielli.

Multimilijunašica, Helena Rubinstein je nosila "lunch-paket" na posao i bila je u mnogim stvarima vrlo skromna ali nije žalila za odjeću, umjetnine i namještaj.
Osnovala je respektabilan Helena Rubinstein paviljon suvremene umjetnosti u Tel Avivu, a 1957. je osnovana je Fondacija Helena Rubinstein stipendija za umjetnike u Australiji. 1953, je osnovala Helena Rubinstein Philanthropic Foundation za medicinska istraživanja i rehabilitaciju kao i Zakladu za stipendije za Izraelace u Americi.

1959., Rubinstein predstavlja američku kozmetičku industriju u američkoj Nacionalnoj izložbi u Moskvi.

Zaposlenici su je zvali "Madame" a bila je aktivna u korporaciji tijekom cijelog svog života, čak i s bolesničke postelje

Mme Rubinstein je umrla 1. travnja 1965 prirodnom smrću a pokopana je na groblju Maslinskoj gori u Queensu. Neke od umjetnina koje je posjedovala uključujući afričku likovnu umjetnost, namještaj od pleskiglasa i viktorijanski namještaj presvučen u ljubičasto, bio je na aukciji 1966. godine, na park-Bernet galerije u New Yorku.

Jedan od Rubinstein brojnih mantri je: ". Nema ružnih žena, već samo lijene."

Njena metodologija je tako opisana:

Bila je "prvi self-made milijunašica a to postignuće je dugovala prvenstveno promidžbenom pameću. Znala je kako se oglašavati-pomoću usmene predaje i uvela je pojam "problem tipova kože". Također je uvela korištenje pseudo-znanosti u marketingu, te odijevanje laboratorijske kute u mnogim reklamama, unatoč činjenici da je njezin jedini trening je bio dvomjesečni obilazak europskih manufaktura za prozvodnju krema za njegu kože. Znala je kako manipulirati anksioznog potrošača stvarajući mu iluziju spoznajne vrijednosti.

U 1973, tvrtka Helena Rubinstein Inc. je prodana Colgate Palmolive, a danas je u vlasništvu L'Oréala. UNESCO-va nagrada za žene u znanosti također je poznata kao Nagrada Helena Rubinstein -žene u znanosti. Izložba Židovskog muzeja na Manhattanu "Helena Rubinstein: Ljepota je moć", održana je od 31. listopada 2014. do 22. ožujka, 2015. i prva je  muzejska postava posvećena osobno Heleni Rubinstein. 

Prijevod i obrada: A.D.Brkić

Izvori:
Daily Express: "Helena Rubinstein, the penniless refugee who built a cosmetics empire" By Cheryl Stonehouse March 16, 2013
Time: "The Beauty Merchant"

 

 
 
 
 

Komentari

Ostali članci