Sport nudi režiranu umjetnu kompeticiju a nogomet i očekivanja. Svakome od nas je iz vlastitog iskustva poznato da smo u stanju formulirati prilično složena očekivanja od događaja koje promatramo ( i od naših djela i od djela drugih).  Realizirano očekivanje razrješava individualnu frustraciju, a nerealizirano je potencira i često transformira u agresiju. Ta agresija, (pod zaštitom i u anonimnosti mase), je  surogat interakcije s društvom, a emocionalno vezivanje navijača za klub, nadomjestak je za otuđenosti svakodnevice.

Nogomet ima značajnu ulogu kao "društveni ispušni ventil" za nasilje, i da nema nogometa, iako društvo bi svjedočilo i puuuno većem huliganizmu! 

13. veljače 1911. godine službeno je osnovan klub "Hajduk". Odobrenjem Carskog namjesništva u Zadru, a na inicijativu četvorice Splićana (praških studenata), Fabijana Kaliterne, Vjekoslava Ivaniševića, Lucijana Stelle i Ivana Šakića uz pomoć Vladimira Šore i profesora Josipa Barača koji je klubu nadjenuo ime Hajduk, ime koje do dan danas ponosno nosi.

Hajduk nije prekinuo aktivnosti uspostavom NDH. Klub je raspušten, a ponovno je obnovio rad 7. svibnja 1944. na dan svetog Dujma, ne slučajno, i to pod imenom Hrvatski športski klub Hajduk! Nikako kao klub Narodnoslobodilačke vojske Jugoslavije što se kao laž provlači do današnjeg dana.

Hajduk je rasformiran tek kada mu je onemogućeno da igra ligu NDH. Odluka državnog povjerenika za sport u NDH Miška Zebića bila je da nijedan nogometni klub u NDH ne smije primiti igrače Hajduka u svoje redove nakon što je Fabijan Kaliterna, jedan od osnivača HNK Hajduka, na skupštini 13. srpnja 1941. godine raspustio klub. Svi igrači, uprava i navijači sa velikim odobravanjem su prihvatili tu odluku jer nitko od igrača Hajduka nije želio igrati talijansku ligu.

Isto tako dva Hajdukova prijeratna predsjednika Ante Kovačić, predsjednik Hajduka 1927-1930., i Petar Machiedo predsjednik Hajduka 1938.-1939. su zatvoreni. Jedan je ubijen zbog svog domoljubnog djelovanja a drugi poslan na robiju. Izbačeni su iz Hajdukove monografije 1981., te iz većine knjiga, jer su bili “državni neprijatelji”. Vraćeni su tek u monografiju kluba za 100-ti rođendan Splitskih bilih. Do tada očito za komunističke vlasti nisu ni postojali.

Na takav način se iskrivljavala ne samo Hajdukova povijest, nego cjelokupna hrvatska prošlost i provodilo se sustavno ispiranje mozgova.

http://hajduk.hr/povijest