Mi Hrvati, rasuti smo duž gromadnih planina, plodnih ravnica i prelijepog čistog mora. Posljednjih sedam godina pretežno govorimo o temama koje nas bole, a puno manje o onima koje nas mogu veseliti. Kao da su nam oči izdresirane da gledaju samo gdje ima muke, problema, loših ljudi i nepravde. Naravno da nije stvar samo u našim očima već i u onome što pred njima prolazi. Sretna sam da je defetističkim medijima pala čitanost i da je (napokon!) netko pametan shvatio da idemo ka kolektivnom suicidu prateći isključivo negativnosti društva.

Treba biti i strpljiv. Strpljenje je davanje prilike vremenu da radi za nas. Pošto živimo u svijetu u kom nam poručuju da ako ne radiš sve za svoje snove – nećeš postići ništa, prepuštanje vremenu da odradi stvari djeluje riskantno. Gotovo kao suicid. Zato majstorstvo savladavanja vremena polazi od ruke samo rijetkima. Kad umjesto imanja straha od prolaznosti odabereš razmišaljati o snazi vječnosti, kad znaš da u ovom životu ne postoje tvojih pet minuta kao jedina prilika da pokažeš svoju vrijednost, već da najveću vrednost ima shvaćanje da je ovaj cijeli život tvojih pet minuta u vječnosti – tada znaš da nema izgubljenih prilika u vremenu, već samo vrijeme pod čijim pritiskom ne vidimo prilike.

Sinoć sam zagrlila mamu, onjušila je i pomislila -Bože hvala ti na toj sreći. Tako zagrljene smo prolazile Zrinjevcem dok nam je u susret dolazilo šareno mnoštvo razdraganih ljudi. Turisti, bakice, zagrljeni klinci... Koreanci, Indijci, Ameri, Sirijci... Tamnoputi, kosooki, visoki, niski...

Smjenjivali su se očaravajući kadrovi razdraganih ljudi zaleglih na travu parka... Pogled na ugostiteljsku ponudu koje se ne bi posramio niti Pariz... Čisti uredni i nasmijani mladi ljudi nose tacne s prirodnim sokovima... Stvarno možemo biti ponosni a naročito mi koji pamtimo da je ne tako davno leskovačka mućkalica i kotlovina bila kulminacija ugostiteljske ponude!

Veličanstven hommage ocu hrvatskog mjuzikla

Sinošnja izvedba Jalte bila je bajkovita! Svaka čast dečkima iz G. A. D. produkcije koji organiziraju puno divnih projekata kojima spajaju kulturu i malog čovjeka. "Zagreb Clasic", "Gornjogradska dvorišta" i "Rapski kantuni" su njihovi projekti. Ne znam koji mi je draži, zaista.

Sretni ljudi svih životnih dobi, uživali su u jedinstvenoj pozornici i još jedinstvenijem "parteru" i "loži". Tko je pušio, pazio je da dim ne ide onom drugom, tko je pio svoju ambalažu je nosio sa sobom, tko je došao kasnije pazio je da ne pokvari pogled drugima...ukratko jedno okruženje kulture, uviđavnosti i poniznosti. (Posebno ovako javno pohvaljujem moju mamu, koja je ko Harry Potter, jer u malu torbicu dvadeset sa trideset centimetara stavi dvija mala luftića, vodu, palačinke, bateriju, insekticid, dezinfekcijsku tekućinu i pepeljaru. angel)

Bio je to veličanstven hommage genijalcu Vladi Štefančiću. Kao redatelj i dugogodišnji ravnatelj Kazališta Komedija realizirao je Jaltu Jaltu, taj prvi veliki i najpoznatiji hrvatski mjuzikl. Obožavam ga od djetinjstva i gledala sam ga desetke puta. kao i mjuzikle Dundo Maroje, te prve rock-opere na ovim prostorima Gubec-beg i Gričku vješticu. autor gotovo 200 kazališnih predstava, 10.000 radio emisija i 2000 TV emisija. Osnivač je i voditelj "Zagrebačkih ljetnih večeri" na Šalati. Inicijator je prvih dočeka Nove godine na Trgu Bana Jelačića, koje režira i nastupa kao voditelj. Autor, redatelj i voditelj je večernjih revija na Zrinjevcu pod nazivom: "Elegantni šarmantni Zagreb" a također autor je i redatelj događanja "Advent u srcu Zagreba".
Vlado Štefančić režirao je i mnoge najbolje strane mjuzikle kao što su Čovjek iz Manche, Jadnici (prije West Enda i Broadwayja!), Guslač na krovu, My Fair Lady, Kosa, operetu Zemlja smiješka, Šišmiš, Vesela udovica, Kod bijelog konja, Noć u Veneciji, Barun Trenk, Kneginja čardaša i Grofica Marica, opere Lucia di Lammermoor te komičnih opera Seviljski brijač i Gospoje i husari.

Otac hrvatskog mjuzikla režirao je domaće mjuzikle Car Franjo Josip u Zagrebu i Kralj je gol Milana Grgića i Alfija Kabilja, Lady Šram Nine Škrabea i Arsena Dedića, Dan od amora Luke Paljetka i Đele Jusića, O'kaj Borisa Senkera, Kemala Mujičića i Nine Škrabea, Tko pjeva zlo ne misli Alfija Kabilja i Drage Britvića i brojne druge. Režirao je više od stotinjak predstava u zemlji i inozemstvu - velike spektakle, kao postava Zajčeva "Nikole Šubića Zrinjskog" u pulskoj Areni.

Divne riječi završne melodije mjuzikla Jalta, Jalta zasuzile su oči mnogima (i to ne samo bakicama)

Znam, negdje mjesta ima
na svijetu kojem živimo mi
još negdje sunca ima
gdje postoje još sni

Neka cijeli ovaj svijet
još sja u suncu
neka naša Zemlja sva
postane sretna
Neka cijeli ovaj svijet
zove se bajka
zelena i mirisna
cvjetna sva i nevina
livada iz sna

Plam topli negdje tinja
sjaj tople zvijezde seže do nas
još pravih ljudi ima
što vjeruju u spas

Neka cijeli ovaj svijet
još sja u suncu
neka naša Zemlja sva
postane sretna
Neka cijeli ovaj svijet
zove se bajka
zelena i mirisna
cvjetna sva i nevina
livada iz sna

Hvala Bogu da su takve riječi zamijenile one tipa "Kad bi bio ranjen" i pokazale naš Zagreb, napokon, onakvim kakav jest -grad kulturnih i dobrohotnih ljudi svih rasa i narodnosti.

Kada odlučimo utakmicu zvanu Život (da se izrazim aktualnim vokabularom) igrati po našim pravilima, strpljenje prestaje biti frustrirajuće sjedenje na klupi, i  postane vrijeme za predah time-outa. Kada shvatimo da vrijeme ne trpimo, nego da ono može raditi za nas, tek tada nam može u životu krenuti. Tada panika prestaje. Sve dok bijemo bitke s vremenom biti ćemo samo ratnici koji žive u strahu od onoga što vrijeme može donjeti. Jedino kada prestanemo ratovati s vremenom, možemo početi uživati hodajući po putu postizanja onoga što želimo. Ne diktira nam vrijeme stvari koje treba raditi, nego društvo!

Vrijeme nam stvari omogućava. Ne bijemo mi bitku sa vremenom, već sa ljudskim shvaćanjem vremena. 

Još da pobjedimo Ruse -i to je to! cheeky

Alma Draganić-Brkić